Mramor (lat. marmor) je zrnasto-kristalični vapnenac s primjesama, nastao metamorfozom karbonatnih prolita (sedimentnih stijena vapnenaca i dolomita) pri uvjetima povišene temperature i litostatskog tlaka.
Čisti mramor snježnobijele je boje, primjese metalnih oksida daju mu žutu, smeđu ili crvenkastu boju, grafit, ugljen i bitumen sivu ili crnu, a klorit zelenkastu boju. Od mramora u antici načinjena su najljepša kiparska djela i najznačajnije građevine antike. Skulpture su nastale od čuvenog mramora s grčkog otoka Parosa i brda Pentelikona. Najpoznatiji i cijenjen je mramor iz Carrare u Italiji od kojeg je izrađen i Michelangelov David.
U Hrvatskoj mramora ima u okolici Sinja, dok se hvarskim i bračkim mramorom naziva vrlo kvalitetna vrsta sitnozrnatoga rudistnoga vapnenca koji se mnogo upotrebljava u građevinarstvu. Brački mramor (pučiški kamenolom) je cijenjen u cijelome svijetu te su mnoge građevine koristile upravo ovaj kamen (od Teodorikovog mauzoleja u Ravenni iz 5. st. do Bijele kuće u Washingtonu).
Kada govorimo o bračkom mramoru moramo imati na umu da se zapravo ne radi o mramoru. Drugo ime za brački mramor je i “sivac”. Mramor se može lako rezati, obrađivati i polirati zbog toga se odavna upotrebljava u kiparstvu i graditeljstvu.